U carstvu slijepih, jednooki je kralj

 

Piše: Adisa Huseinbegović Muhasilović

 

Postoji ta jeziva scena u Spielbergovom "Minority Reportu", mračnom proročanstvu zamotanom u celofan naučne fantastike, gdje ludi čuvar u podzemnom zatvoru, okružen nepomičnim tijelima u stanju hibernacije, cinično dobacuje: "U carstvu slijepih, jednooki je kralj." Ta rečenica, koju smo olako prihvatili kao narodnu mudrost o prednosti bilo kakvog vida nad potpunim mrakom, zapravo krije dijaboličnu istinu. U tom kontekstu, jednooki kralj nije prosvjetitelj, niti vizionar koji vodi svoj narod ka svjetlu. Ne, on je tamničar. On je taj koji posjeduje monopol nad percepcijom, jedini koji vidi rešetke, dok masa živi u induciranom, budnom snu, uvjerena da je mrak oko njih zapravo prirodno stanište.

Taj "jednooki" ne želi da progledate. Njegova moć ne leži u snazi njegovog vida, već u dubini vašeg sljepila. A mi? Mi smo odavno pristali na mrak, od sarajevskih mahala do ruševina Gaze.

Spustimo se u našu avliju, u ovu našu nesretnu Bosnu i Hercegovinu, gdje je politička katarakta postala hronično oboljenje nacije. Pogledajte trenutnu vlast, tu famoznu Trojku, koja je na krilima obećanja o "promjeni" ujahala u institucije, samo da bi se ispostavilo da su promijenili jedino vlasnike povoca na kojem nas vode. Ovi naši lokalni kiklopi, jednooki u svojoj pohlepi, vide svijet dvodimenzionalno: s jedne strane je fotelja, s druge strane nalog stranog ambasadora. Dubina, suverenitet, državno dostojanstvo – to su kategorije koje njihovo zakržljalo oko ne registruje.

Svjedočimo najbrutalnijoj rasprodaji države u novijoj historiji, ali se ona odvija pod prigušenim svjetlima jeftinog populizma. Dok oni servilno klimaju glavama po evropskim hodnicima, pristajući na ustupke koji bi i kolonijalnog upravitelja postidjeli, narod drže u stanju permanentne omamljenosti. Bacaju nam kosti etnonacionalnih tenzija, dok u pozadini potpisuju predaju "gruntovnice" onima koji ovu zemlju vide samo kao resurs. Njihov jedini cilj je opstanak na tronu u carstvu slijepih, jer znaju da bi, čim bi narod otvorio oba oka, njihova kraljevstva od kartona i laži nestala u jednom treptaju.

No, nismo mi izolirani otok gluposti. Cijeli Balkan je pretvoren u grotesknu šahovsku tablu, gdje lokalni lideri, ti mali provincijski despoti, umišljaju da su kraljevi, dok su zapravo obični pijuni. Oni su topovsko meso u partiji koju igraju veliki, a naše sudbine su kolateralna šteta njihovih ega. Regija je postala poligon za potkusurivanje, vječno stratište gdje se veliki igrači zagrijavaju prije nego što zapale svijet. Ovi naši "lideri" ne vide širu sliku; njihovo jednooko vidno polje doseže samo do granice vlastitog entiteta ili kantona, dok nas kolektivno guraju u provaliju tuđih ratova.

A onda pogledajte svijet. Pogledajte taj globalni krah morala koji se prelama preko kičme Gaze. Od ledenog Grenlanda do usijanog asfalta zapadnih metropola, običan čovjek vrišti, zgrožen genocidom koji se prenosi uživo. Narod vidi. Narod osjeća smrad spaljenog mesa i čuje krik majki. Ali, ona "šaka kiklopa", ta globalna elita koja drži poluge moći, pati od selektivnog sljepila.

Za njih, djeca Gaze nisu ljudi, već statistička greška na geostrateškoj mapi. Oni ne vide krv; oni vide gasna polja, trgovačke rute i profit vojnih industrija. To je taj mračni realizam našeg doba: svijetom ne vladaju slijepi, već oni koji su namjerno zatvorili jedno oko – ono ljudsko, moralno – kako bi onim drugim, hladnim i proračunatim, bolje nišanili. Moderni Zapad, taj samoproglašeni svjetionik demokratije, u Gazi je ugasio i posljednju sijalicu, ostavljajući nas u potpunom mraku licemjerja.

Zaključak je bolan, ali neizbježan. Problem nije u snazi tih kiklopa, bilo da sjede u Sarajevu, Briselu ili Tel Avivu. Problem je u našem strahu, u pokornom nelogičnom pristanku na tiraniju poluvidljivosti. Jednooki kralj vlada samo dok se podanici boje otvoriti oči. Njegova moć je iluzija, sjenka na zidu pećine.

Vrijeme je za intelektualni bunt, za odbijanje narativa koji nam serviraju. Zašto se plašimo kada znamo da nas je više, da naš kolektivni vid može probiti tu umjetnu maglu.

Sve dok pristajemo biti slijepi, jednooki će nam biti kralj.