Operacija "Pahulja"

Operacija "Pahulja": Kako su trideset centimetra snijega postala nepremostiva planina za budžet od milijardu maraka

Adisa Huseinbegović Muhasilović

Evo nas opet, dragi moji sugrađani, u onom divnom dobu godine kada Kantonalna vlada doživljava kolektivni infrakt zbog prirodne pojave stare koliko i sama planeta. Snijeg. U januaru. Zamislite tu drskost nebesa! Kakva je to podmukla diverzija atmosfere usmjerena direktno protiv naših napaćenih budžetskih korisnika?

Niko, ali baš niko, nije mogao predvidjeti da će nakon decembra doći januar, a s njim i bijela padavina. To je, razumije se, elementarna nepogoda biblijskih razmjera za koju su se naši nadležni pripremali isključivo teoretski – uz produženu s mlijekom u toplim kancelarijama, listajući kataloge za ljetovanje u Turskoj.

 

Faktor iznenađenja: Zima nas je, gle čuda, opet zatekla u gaćama

Svi planovi zimske službe očigledno su bazirani na nadi. Nadi da će globalno zagrijavanje ove godine odraditi svoje i poštedjeti nas te muke da se pale motori na grtalicama. Jer, kako drugačije objasniti paralizu grada pred tri centimetra snijega? To nije kijamet, to je dekoracija za izlog, ali za naše "stratege" to je nepremostiva prepreka. Agregatno stanje vode se promijenilo, a s njim i sposobnost sistema da funkcioniše. Sjednica Kriznog štaba je vjerovatno zakazana za juni, kad se situacija malo smiri.

 

Estetika vs. Funkcionalnost: Evropa do Marijin Dvora, a onda bob-staza smrti

Prošetate li Titovom (ako imate dereze i osiguranje života), možda ćete steći dojam da smo metropola. Asfalt se crni, trotoar je prohodan – taman koliko treba da se uslika za Facebook stranicu Vlade uz opis "Radimo punom parom". Ali, dragi moji, pokušajte skrenuti u prvu poprečnu ulicu. Ili, ne daj Bože, krenite prema padinskim dijelovima grada.

Vratnik, Bjelave, Širokača? To više nisu naselja, to su poligoni za ekstremne sportove. Tamo ulice služe kao besplatne staze za bob-dvosjed, s tim što boba nemate, pa se nizbrdo spuštate na vlastitom dostojanstvu i trtičnoj kosti. Tamo "zimska služba" zvuči kao mitološko biće – svi pričaju o njoj, niko je nije vidio.

 

Statistika kao štit: Fantomski bataljon mašina

I onda dođu saopštenja. O, ta divna, birokratska poezija. "Na terenu je 45 mašina", grme iz komunalnih preduzeća. Gdje su? U kojem to paralelnom univerzumu, u kojem to metaverzumu te mašine čiste snijeg? Jer u ovom našem, realnom Sarajevu, te mašine su vjerovatno parkirane ispred pekara, sa upaljenim rotacijama da se ne ohladi burek, dok vozači čekaju stratešku procjenu – odnosno, da snijeg "sam od sebe prestane". Statistika je postala pancir kojim se brane od bijesa građana. Papir trpi sve, pa i laž da je grad očišćen, dok vi u stvarnosti izvodite piruete dostojne ruskih klizačica samo da biste došli do kontejnera.

 

Građanska "solidarnost": Uzmi lopatu, stoko, dok mi palimo grijanje sjedala

Vrhunac cinizma je ipak onaj apel vlasti građanima: "Očistite ispred svojih ulaza". Pazi molim te. Tu nastupa suptilna zamjena teza. Penzionerka sa minimalnom penzijom, kojoj su kukovi svakako na rezervi, treba da glumi komunalnog radnika. Zašto? Zato da bi gospoda iz vlasti, koja tim istim penzionerima uzima porez, mogla nesmetano da se vozi.

I to ne bilo kako. Njima snijeg ne smeta. Oni su se na vrijeme osigurali novim službenim limuzinama sa pogonom na sva četiri točka, plaćenim našim novcem.