ISPOVJEST LJUBITELJICE TROJKE: Dala pa se pokajala

ISPOVJEST LJUBITELJICE TROJKE: Dala pa se pokajala – Kako sam zbog "promjena" kupila diplomu, a dobila Fočaka za šefa

Piše: Vaša dežurna hroničarka sunovrata

 

Naslov vam zvuči vulgarno? Dvosmisleno? "Dala pa se pokajala." Naravno da zvuči, jer u ovoj našoj bari punoj krokodila u lakovanim cipelama, politika i jeste najstariji zanat, samo što se ne obavlja na uglu ulice pod crvenim fenjerom, nego u klimatiziranim kabinetima pod državnim grbom.

Ovo nije priča o romantičnoj ljubavi. Ovo je autopsija jedne interesne romanse koja je završila onako kako završavaju sve priče u kojima se obraz prodaje na akciji – suzama, praznim džepovima i gorkim okusom prevare u ustima. Naša heroina, nazovimo je "Naša Nada", dala im je sve. Dala je mladost, dala je živce, dala je obraz. A oni? Oni su joj dali... pa, recimo to rječnikom visoke politike – dali su joj "strateško partnerstvo" sa likovima od kojih se do jučer ježila.

Anatomija izdaje: Od botovanja do bolovanja

Pet godina. Pet dugih godina je Naša Nada provela u rovovima Facebook komentara. Dok ste vi spavali, ona je ratovala sa "SDA botovima", branila neodbranjivo, lijepila plakate po sarajevskoj kiši dok joj se jeftina maskara slijevala niz lice, a cipele propuštale vodu i nadu. Tapšala je lidere po ramenima na skupovima, upijala svaku riječ o "evropskom putu" i "borbi protiv korupcije", dok joj je u glavi odzvanjala samo jedna mantra, sveti gral bosanskog preživljavanja: "Samo da prođemo, biće posla. Samo da sjednu u fotelje, sješću i ja."

Znala je Nada da za državnu sisu treba i papir. Ali ko ima vremena za učenje kad se domovina brani lajkovima? Zato je uslijedio njen "akademski sprint". To je onaj specifični bh. fenomen gdje diploma sa nekog univerziteta smještenog između ćevabdžinice i vulkanizera stigne poštom brže nego račun za struju. Fakultet društvenog smjera završen za tri vikenda i dvije koverte. Već je vidjela sebe: namještena frizura, pečat u ruci, pauza od 11 do 14, i onaj slatki osjećaj moći nad običnim smrtnicima na šalteru.

Njen cinizam je bio savršen. Znala je ona da su ti njeni lideri možda "pogubni za domovinu" u nekom metafizičkom smislu, ali njena domovina je tamo gdje je redovna plata i topli obrok. Njena ljubav prema Bosni i Hercegovini imala je tačno utvrđen koeficijent i minuli rad.

Hladan tuš iz Foče (i Laktaša)

A onda je došao dan pobjede. Promjene! Svježina! Čist zrak! Nada je obukla svoj najbolji komplet sa pijace, spremna da uđe u obećani kabinet.
Ali, avaj. Vrata su bila zaključana.
Dok je ona "ginula" na terenu, njeni idoli, njena "gradska raja" u kravatama, pravila su matematiku. A u toj matematici, Naša Nada je bila samo decimala koja se briše. Umjesto nje, u tu fotelju, u tu svetinju za koju je prodala integritet, sjeo je – Fočak. Ili neko iz Laktaša. Neki "strateški partner" kojeg su njeni lideri morali "namiriti" radi mira u kući i raspodjele plijena.

Kakva ironija! Lideri Trojke su demonstrirali svoju čuvenu "multietničnost" i "kooperativnost" upravo preko njenih leđa. Dali su prednost onima protiv kojih je Nada, po njihovom nalogu, bljuvala vatru pet godina. Ona je ostala na ulici sa svojom brzopoteznom diplomom koja sada vrijedi manje od toalet papira u zgradi Parlamenta, dok njen "voljeni lider" pije kafu sa onima koje je nazivao rušiteljima države.

Tržište obraza: Lekcija za kraj

Nemojmo se lagati i pustiti suzu za Nadom.
U političkom braku iz interesa nema prevarenih supruga – postoje samo oni koji su loše procijenili trenutak kada će biti prodani. Ovo je lekcija o lojalnosti u zemlji gdje je lojalnost najjeftinija valuta.
Lideri Trojke nisu izdali Nadu. Ne, oni su zapravo brutalno iskreni u svojoj "izdaji". Oni ne izdaju samo državu, oni izdaju i one koji su im pomogli da je krčme, jer je matematika neumoljiva: tržište fotelja je malo, a gladnih, nezasitih usta je previše. "Strateški partneri" imaju prednost, jer oni drže ključeve vlasti. A huda Nada? Nada drži samo pristupnicu stranci koja joj sada služi kao podsjetnik na vlastitu glupost.
Zaključak je gorak, kao i naša stvarnost. Naša Nada nije žrtva sistema. Ona je žrtva sopstvene loše investicije. Prodala je obraz, stavila ga na tržište, ali nije shvatila osnovno pravilo berze: vrijednost tvog obraza pada onog trenutka kad potpišeš da si nečiji bot.
„Dala pa se pokajala” kaže jedna stara kafanska u izvedbi Mehe Puzića. Nije se ona pokajala što je dala. Pokajala se što nije naplatila unaprijed. Što nije u startu naučila prvu zapovjed najstarijeg zanata. Jer u Bosni, draga moja Nado, veresija je umrla onog dana kad su poštenje i sramota zamijenili mjesta.